REPCO

Izbori za Evropski parlament od 6. do 9. juna pomno su praćeni u oba Rusija i Ukrajina. Za ovaj izvještaj pogledao sam ne samo ruske nezavisne medije, već i državnu Rossiyskaya Gazeta (Ruska gazeta) kako bih razumio Kremljovo tumačenje rezultata (do ne osjećam se obaveznim da klikneš). Iz ovog vladinog glasnika ćete naučiti da,

„Rezultati glasanja bili su poziv na buđenje kijevskom režimu i pokazali su da je proukrajinska i rusofobska politika vlasti mnogih zemalja, prije svega Francuska i Njemačka, nije uspjela, a to prisiljava da se suprotstave daljem vojnom podrška Kijevu i zalaganje za obnavljanje bliskih odnosa sa Moskvom sve više dobijaju na snazi."

Drugim riječima, sa ruske tačke gledišta, svrha izbora za Evropski parlament bila je omogućiti Evropljanima da biraju između podrške Rusiji ili Ukrajini u ratu. Ovo je prilično redukcionistički pogled na situaciju, ali autor članka nije zaboravio dodati da se "sve više Evropljana okreće radikalnijim strankama za koje se nadaju da će konačno riješiti njihove probleme".

O kakvim problemima pričamo?

"Mnogi glasači su pogođeni porastom cijena robe i usluga, zabrinuti su zbog migracije i cijene zelene tranzicije, a posebno su osjetljivi na geopolitičke tenzije, uključujući sukob u Ukrajini i transfer javnih sredstava u Kijev."

Po mišljenju Kremlja, Evropljani gube san zbog podrške svojih zemalja Ukrajini i više bi voljeli da se rat završi što je prije moguće uz zadovoljenje svih zahtjeva Rusije. Takve fantazije su tipične u svjetonazoru ruske službenosti. Uobičajeni stav je da se Evropa ne može nositi bez Rusije i njenih energetskih resursa, te da će Evropljani stoga biti spremni prodati Ukrajinu u zamjenu za obnavljanje svojih zaliha plina.

A ipak moramo biti jasni: pristojni rezultati Alternative za Njemačku (AfD) i Francuske Rassemblement National (RN) su zaista razlog da se Putin raduje. AfD je otvoreno antievropski i proruski orijentisan, dok Marine Le Pen ima dugu istoriju dogovor sa Kremljom koji je uključivao prihvatanje preferencijalnih kredita od ruskih banaka. Doduše, Le Pen je promijenila svoju retoriku od ruskog napada na Ukrajinu 2022. godine, makar samo kao podstrek francuskom biračkom tijelu. Ipak, i dalje postoji zabrinutost zbog stalnih veza između najužeg kruga RN-a i Kremlja.

Ukrajinci su također govorili o rezultatima evropskih izbora. Serhiy Sydorenko, urednik Europeiska Pravda (European Pravda) – uglednog online časopisa koji se fokusira na ukrajinski evropski poziv – zauzima optimističan stav o novom ideološkom nagibu novog parlamenta, primjećujući da je "desno- krilo ne znači uvek loše". 

Bez obzira na pobjedu krajnje desnice u Francuskoj i drugo mjesto u Njemačkoj, Sydorenko primjećuje da su mnogi tradicionalni konzervativci evropske desnice općenito proukrajinski orijentirani. Kao primjer navodi Giorgia Meloni, koja je postala otvoreni zagovornik Ukrajine. (Neko bi se mogao prepirati s njegovom klasifikacijom Melonija kao tradicionalnog konzervativca.) Sydorenko vjeruje da, po pitanju podrške Ukrajini, "desničarski revanšizam u EP svakako nije loša stvar". Prema njegovim proračunima, više od 500 poslanika sada nedvosmisleno podržava Ukrajinu.

Urednik Evropske Pravde prepoznaje realnost većine postizbornih komentara, koji su se fokusirali na politički uticaj rezultata unutar pojedinih zemalja. Na kraju krajeva, na nacionalnom nivou će se odlučivati ​​o mnogim važnim pitanjima, uključujući isporuku oružja i drugu podršku Ukrajini.

Ovdje je emisiju ukrala, naravno, Francuska, gdje RN-ovo ometanje vladajuće stranke Emmanuela Macrona (sa razlikom dva prema jedan) potaknulo je francuskog predsjednika da raspusti parlament i raspiše vanredne izbore. Ne samo Francuska, već i cijela Evropa još uvijek se koprca od te odluke. Rezultat političkog zemljotresa u Francuskoj bit će poznat za nekoliko sedmica.

U međuvremenu, u Belgiji, održano je glasanje EP-a istovremeno sa nacionalnim izborima, koji su izgubljeni formiranjem premijera Alexandera de Crooa. Najbolji rezultat je postigla Nova flamanska alijansa (N-Va), koja je neočekivano za nekoliko procentnih poena nadjačala krajnje desničarski flamanski interes (Vlaams Belang). Zaključci o budućoj vanjskoj politici Belgije sada će morati pričekati da se nova vlada formira, što može potrajati mjesecima.

Po mišljenju Serhija Sidorenka, belgijska situacija je izazov za Ukrajinu – ali francuska je nesreća. Možda RN, za koju svi očekuju da će pobijediti na predstojećim izborima, ne bi bila tako otvoreno pro-Putina kao nekada je bio, ali njegov stil vladavine može biti sličan stilu Viktora Orbana. Nova vlada bi mogla potaknuti predsjednika Makrona (koji teoretski zadržava kontrolu nad vanjskom politikom) da se povuče od podrške Ukrajini i umjesto toga zauzme udobnu neutralnu poziciju. Takav ishod bi bio veoma dobrodošao u Rusiji, posebno s obzirom na to da je Makron poslednjih meseci preuzeo ulogu najhrabrijeg lidera EU po pitanju rata (makar samo u smislu retorike).

Francuski predsjednik je bio taj koji je prekršio tabu o stavljanju nato trupa u Ukrajinu, očigledno na zahtjev i uz saglasnost Kijeva. Besni odgovor Kremlja na takve izjave bila je ofanziva dezinformacija protiv Francuske. Ukoliko RN izađe kao pobjednik na predstojećim izborima u Francuskoj, utjecaj na francusku vanjsku politiku ostaje misterija.

Govorimo o Orbanu, njegov stav je upravo vidno oslabljen. Uprkos pobedi na izborima za Evropski parlament sa podrškom od 44 odsto, Fides je izgubio tri mesta. U Mađarskoj se konačno pojavila ozbiljna politička konkurencija u obliku stranke TISZA Petra Mađara, koja je osvojila skoro 30 posto. Da li se Mađarska konačno budi? Moraćemo da sačekamo do opštih izbora za dve godine.

Krajnja desnica je također u porastu u Poljskoj. Ultraliberalni, antievropski i proruski savez Konfederacije osvojio je treće mjesto na evropskim izborima. To je uspjeh, jer je Poljska godinama bila rastrgana na dva tabora sterilnom borbom između dvije konzervativne stranke koje imaju korijene u antikomunističkoj opoziciji – PiS (Pravo i pravda) Jarosław Kaczyńskog i PO (Građanska platforma) Donalda Tuska. Ako bi u narednih nekoliko godina Konfederacija razbila svoj duopol – a grupa je postigla posebno dobre rezultate među 18 do 29-godišnjacima, sa 30 posto – to bi bio najmračniji mogući scenario.

Za Poljskog sadašnjeg premijera, Donalda Tuska, ovi izbori su trebali biti prilika da učvrsti svoju prednost nad svojim vječiti neprijatelj, PiS. Izlazne ankete dao je Tuskovoj Građanskoj koaliciji oko 38 posto glasova, do 34 posto za PiS. Ali do ponedjeljka ujutro njegovo vodstvo se smanjilo na jedan procentni poen, što bi mu dalo prednost od samo jednog mjesta u Evropskom parlamentu.

S druge strane, manjinske stranke poljske vladajuće koalicije, bez kojih se ne bi mogla formirati vlada Donalda Tuska – centristički Treći put i ljevica – loše su prošle. Obojica su se klatila na pragu potrebnom da se domognu mjesta. Neki u Građanskoj koaliciji su odgovorili sa zlovoljom, što bi moglo biti iznenađenje s obzirom na to da vladajuća koalicija stječe reputaciju slabosti zbog svojih unutrašnjih sukoba. Bez svojih partnera, Tuskova stranka nema potrebnu većinu za vladanje. Dobar prikaz PiS-a pokazuje da njegov raspad nije neminovan uprkos predviđanja brojnih liberalnih komentatora, od kojih su se mnogi pitali hoće li se Kaczynskijeva stranka izboriti za predsjedničke izbore 2025. izbori. Iz današnje perspektive, isto pitanje bi se moglo postaviti i Tuskovoj klimavoj koaliciji.