REPCO

Na izbornoj večeri koju je organizovao Evropski parlament, svaka politička grupa je imala prostoriju u kojoj je pratila rezultate, sastajala se sa novinarima (akreditovano je preko 1000 novinara) i pozdravljala posetioce. Prostorija u kojoj je bilo najvedrije raspoloženje nije bila u Evropskoj narodnoj partiji (EPP, konzervativna), koja je na izborima izašla na prvo mjesto. Nije to bila ni euroskeptična grupa ECR (Evropski konzervativci i reformisti), koja je također postigla određeni napredak. Paradoksalno, Zeleni su bili ti koji su pretrpjeli najveći neuspjeh na nivou EU.

Zeleni su, uz liberale, bili veliki gubitnici na evropskim izborima od 6. do 9. juna (čiji su rezultati još uvijek privremeni u vrijeme objavljivanja). Pobjednici su bile stranke u rasponu od desnih do krajnje desnice.

Dakle, da li je postojao "smeđi" (ili "crni") talas? Čini se da je onaj od kojeg su se mnogi bojali pogodio samo Francusku, Njemačku, Italiju i Austriju. Nije se pojavio u Srednjoj i Istočnoj Evropi, gdje su "stranke koje su širile proruski narativ [ipak] osvojile značajan broj poslaničkih mjesta", kaže Višegrad Insight zapaža . U nordijskim zemljama, čini se da je populistički talas dostigao vrhunac prije izbora i umjesto toga došlo je do skromnog oživljavanja ljevice.

Treba napomenuti da su pobjedničke krajnje desničarske stranke Italije i Francuske (pridružene u Evropskom parlamentu ECR-u i grupi Identitet i demokratija, ID, respektivno) već je bio prvi u 2019.. U svakom slučaju, radikalno-desne stranke sada zauzimaju oko 21% glasova širom Evrope i oko četvrtine mesta u Evropskom parlamentu. Sveukupno, ove stranke su poboljšale svoj rezultat za nešto manje od 2 procentna poena između 2019. i 2024.

Ova brojka ne uključuje određeni broj nezavisnih poslanika. Na osnovu rezultata prethodnih izbora, krajnja desnica će vjerovatno zauzimati dvije trećine njihovih mjesta, dok će ostatak biti krajnja ljevica.

Sve ovo potaknulo je italijanskog ekonomistu Alberto Alemanno primjećuje na X da,

"Suprotno očekivanjima, ovi izbori za EU NISU predali EU krajnjoj desnici. [...] Umjesto toga, pro-EU većina – koja je historijski upravljala EU u posljednjih 50 godina – ostaje.”

Na sličan način, italijanski politikolog Nathalie Toccisažeo je situaciju sa dobro poznata fraza iz knjige Tommasi di Lampedusa, "Il Gattopardo":

"[Evropski izbori] su potvrdili i poništili nalet desnice. Potvrđeno u Francuskoj i Njemačkoj, ali poništeno u mnogim drugim državama članicama. Čak iu Italiji, Fratelli d'Italia, [strana premijera  Giorgia Meloni] je prošla dobro, ali mnogo lošije od [krajnje desne] Lege 2019. Na nivou EU sve se mijenja tako da se ništa ne mijenja, ali s velikim izazovima koji su pred nama, dovoljno je loše"

U mnogim drugim zemljama – Belgija, Češka, Danska, Finska, Grčka, Mađarska, Holandija , Poljska, Rumunija i Švedska – čini se da krajnje desničarske stranke nisu uspjele. Kao što je primijetio holandski stručnjak Cas Muddena X, nalet radikalne desnice uglavnom je bio rezultat njenog nastupa u Njemačkoj, Francuske i Italije, a "bila je nedovoljno zastupljena na nivou EU prema standardima iz 2024. godine". Uz to, dodaje, "krajnja desnica je daleko veća nego što bi trebala biti", sve dok je "u velikoj mjeri dobila političku bitku oko imigracije, [i] gurajući debate na European Green Deal i rod/seksualnost".

Po mišljenju Casa Muddea, "[t]famnacija "Democracy Doom" je netačna i beskorisna". Ipak:

„Stranke koje tvrde da su liberalne demokrate drže sve poluge vlasti. Ne trebamo im dozvoliti da se izvuku govoreći da 'ljudi' žele politiku krajnje desnice' ili da 'nemaju izbora'. [...] Pritisku na liberalne demokratske stranke daleko od [krajnje] desnice pomažu realistične, a ne senzacionalističke analize i izvještavanja"

U tom kontekstu, sve su oči uprte u EPP, oslonac Evropskog parlamenta. Hoće li se moći oduprijeti pjesmi sirene radikalne desnice?

U svom doprinosu zaokruživanje analiza za The Guardian a>, Mudde tvrdi da je "EPP usvojila ključna pitanja i okvire krajnje desnice u svojoj kampanji i da će vladati na desniji način nego prije - sa ili bez pomoći podijeljene krajnje desnice ". Ali on također ističe da krajnja desnica “ne predstavlja ‘narod’. U stvari, ona predstavlja samo manjinu evropskih naroda. Štaviše, daleko više Evropljana odbacuje krajnje desničarske stranke i politike”.

U intervju za flamanske dnevne novine < strong>De Morgen, holandski politikolog Léonie de Jonge primjećuje da,

"Možda izgleda kao da smo svjedoci ogromnog pomaka udesno, ali u posljednjih 30 godina, uspon i normalizacija mišljenja krajnje desnice nastavljena je u svim državama članicama EU"

De Jonge smatra da je uspjeh Vlaams Belanga u Flandriji bio glavni faktor u ovom trendu. Ona napominje da je flamanska nacionalistička stranka "jedna od najstarijih radikalno desnih partija u Evropi, zajedno sa FPÖ u Austriji i Rassemblement National u Francuskoj [i] da je naporno radila na svojoj unutrašnjoj organizaciji posljednjih godina".

Uz desničarski pomak koji je već u toku u kreiranju politike EU, ukidanje Zelenih će posebno imati važne posljedice po Evropu, kaže Rosa Balfour, direktorica think-tanka Carnegie Europe, u The Guardian. Implementacija Evropskog zelenog dogovora će se usporiti, jer Zeleni "neće biti dovoljno jaki da mu se suprotstave". Mjere za zaštitu građanskih prava će biti povučene; a migraciona politika, "koju je radikalna desnica već oblikovala u protekloj deceniji", postaće stroža.

Također u The Guardianu(koji nudi izuzetnu pokrivenost za novine iz zemlje koja više nije dio EU) britanski istoričar i novinar Timothy Garton Ash strong>vjeruje to,

"Još uvijek postoji velika većina Evropljana koji ne žele izgubiti najbolju Evropu koju smo ikada imali. Ali ih treba mobilizirati, potaknuti, uvjeriti da se Unija zaista suočava s egzistencijalnim prijetnjama."

Kako su pregovori o ključnim pozicijama u EU u toku, on predlaže put naprijed za Evropu:

"Ono što nam treba je kombinacija nacionalnih vlada i evropskih institucija koje između njih isporučuju stambeni prostor koji mladi ljudi trenutno ne mogu priuštiti, poslove, životne šanse, sigurnost, zelenu tranziciju, podršku Ukrajini. Hoće li se Evropa probuditi prije nje je prekasno?"

Nekoliko dobrih vijesti da zaokružimo ovu recenziju:

izlaznost bila je najveća za 30 godina. Privremena procjena iznosi 50,97%, s visokim od 89,9% u Belgiji (gdje je glasanje obavezno) i najnižim od nešto više od 21% u Hrvatskoj.

Ilaria Salis, italijanska ekstremno ljevičarska aktivistica i učiteljica kojoj se u Budimpešti sudi za napad na neonacističke aktiviste i u kućnom pritvoru nakon što je godinu dana provela u zatvoru, izabrana je na listi Alleanza Verdi e Sinistra, koja je dobila 6,8% glasova u Italiji. Njen slučaj izazvao je mnogo simpatija u italijanskoj javnosti. Internazionale napominje da će moći zatražiti poslanički imunitet čim njeni izbori budu proglašeni zvaničnim 16. jula.

Konačno, čini se da dugo očekivano rusko miješanje nije imalo veći utjecaj na izbore. Rusko miješanje uglavnom je imalo oblik "Doppelgänger" objava (koje oponašaju objave zvaničnim medijima). Švedski javni emiter SVT pruža objašnjenje na osnovu an analizu koju je (posebno u Francuskoj i Njemačkoj) sprovela ruska kompanija Bot Blocker.